Odavde do svetosti: siječnja 2015

Pet zabluda virtualnog svijeta

21:10

U svijetu, ali ne od svijeta

Priznajem da sam ljubiteljica interneta i društvenih mreža. Zapravo, s punom odgovornošću tvrdim da je na ljestvici poroka, moja ovisnost o virtualnom svijetu prestigla moju ljubav prema kavi. Dok su neke stvari dobre, kao na primjer surfanje hrvatskom katoličkom blogosferom, već i ptice na grani znaju da virtualni svijet ima svojih opasnosti. Osim bijega od stvarnosti, problem je i nametanje iskrivljenih slika stvarnosti koje iskaču svaki dan. Na internetu svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje i ostati živ. Priznajem, u tu kategoriju spada i ovaj blog. Ovdje želim navesti neka mišljenja o stvarnom životu koja se često provlače virtualnim svijetom, a meni najviše idu na živce. Mišljenja koja su na prvu smiješna i simpatična, no ako malo mućnemo svojom katoličkom glavom, vidjet ćemo da su isprazna i površna. Ova lista može poslužiti kao moderni ispit savjesti.

#I hate Mondays. Ilitiga mrzim ponedjeljak. Od školaraca do radnika, svi prolaze agoniju nedjeljne večeri koja svoj vrhunac doživljava u ponedjeljak ujutro. Život nas uči da nakon kiše dolazi sunce, ali također da - nakon vikenda dolazi ponedjeljak. Ja kažem: „Kad ti život da ponedjeljak, reci Bogu hvala.“ Možda nikada nećeš otići u misije u Afriku ili brinuti o umirućima u Kalkuti, vjerojatno nikada nećeš umrijeti za svoju vjeru kao kršćani u Siriji (iako, danas ni to više nije sigurno). To nisu jedini načini da živiš onu „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi.“ (Lk 9:23) Možda te tvoj križ čeka u ponedjeljak ujutro na starom mjestu, ima iritantan zvuk budilice s mobitela i miris hladnog jutarnjeg zraka. Tu te čeka i Bog, da umreš sebi i da budeš heroj kada te nitko ne vidi. No, ne zaboravi, svaki napor i žrtva ne vrijede mnogo bez ljubavi. Prikaži ih Bogu, za kršćane na Bliskom istoku, za umiruće, za Crkvu... Kako ti nosiš svoj križ ponedjeljkom ujutro?

#Go back to bed. Poziv na odustajanje od obaveza i života te povratak na spavanje. S obzirom na stanje u državi, ne sumnjam da većina ljudi želi prespavati svoje dana. Ali ne i djeca Božja. Okej, možda i nije tako jednostavno. To što živimo u milosti Božjoj ne znači da nikada ne osjećamo umor, lijenost, pa i strah. Zapravo, često je suprotno. Kreposti i dobre navike grade se u kušnjama. Učiš ljubiti tek onda kada ti Bog pošalje ljude koje je teško voljeti, koji su naporni i koje bi najradije tračao 24 sata dnevno. Stvari se neće čudesno promijeniti jednoga dana. Borba „ili ustat' ili odustat' “ traje cijeli život. Činjenica je da ćemo puno puta odustati i nastaviti spavati. Ali važno je i nastaviti pobjeđivati samog sebe tako da na kraju mjeseca broj ustajanja nadmaši broj odustajanja. Zamolimo Duha Svetoga za jakost da činimo što moramo kada moramo.

#YOLO. „Samo jednom se živi.“ Izreka koja bi trebala opravdati prethodno spomenute i sve životne gluposti. Pritom ne mislim na pojesti cijelu Milku u roku pet minuta ili provesti subotu uz sva tri nastavka Gospodara prstenova jer ono, jednom se živi, već na pravo traćenje darova i talenata koje nam je Bog povjerio, a sve to pod geslom YOLO. Najčešće su mu skloni mladi (ciljna skupina: tinejdžeri) koji, ruku na srce, vjerojatno žive sasvim obične svakodnevne živote, ali je yolo njihovo gleslo na društvnim mrežama. Često možemo vidjeti tinejdžerice u izazovnim pozama uz opis fotografije #yolo. Yolo nas uvjerava da je užitak krajnji cilj života. Prema tome, ako ne uživaš, ako nemaš novaca za sve životne užitke, ako nisi zdrav – onda prema tome nemaš razloga živjeti? Bog nas nije tako zamislio. Zapravo, ima puno bolju ideju za naš život. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ #Iv 3, 16

Učini da tvoj život ima smisla – tamo gore. Tamo je tvoja publika, to je tvoj hašteg.

#Forever alone. Ili u slobodnom prijevodu zauvijek Do neba usamljena? Mislim da naša Do neba usamljena ipak ne podržava ovo zabludu. Jedna od omiljenih tema mladih katolika o kojoj smo pisali i mi, a i pisat ćemo još. Pod ovom točkom zadržavam pravo na optimizam. Nada je bogoslovna krepost. Iako se prije svega odnosi na Kristovo obećanje nebeskog kraljevstva, mora imati izravne posljedice i na ostale sfere našeg života. U ovom slučaju, najbolje je da citiram Katekizam katoličke crkve: Krepost ufanja odgovara čežnji za srećom što ju je Bog stavio u srce svakoga čovjeka; ona obuhvaća očekivanja što ih nadahnjuju ljudske djelatnosti; pročišćuje ih i upravlja prema Kraljevstvu nebeskom; čuva od malodušja i podržava u svim časovima napuštenosti, širi srce u iščekivanju vječnog blaženstva. Polet nade čuva od sebičnosti i vodi k radosti ljubavi. (KKC 1818)

#Brak je mrak. Tako barem tvrdi suvremeni svijet. O problemu braka u današnjem društvu može se napisati enciklopedija. Suvremeni trend je da ljudi u brak ulaze nepripremljeni, nemaju pojma što brak jest, zapravo, čini se da ljudi ne znaju što je uopće ljubav. Ako o ljubavi učimo iz filmova, tv spotova ili novina, zaključit ćemo da je ljubav roj leptirića zatočenih u našoj trbušnoj šupljini. No ljubav iz medija neuredna je ljubav, pa se leptirići obično pretvore u gusjenice. Brak također prati zloglasna reputacija da nakon izmjenje zavjeta prestaje život i ništa više nema smisla. A da ne govorimo o tome kako ljudi ne mogu zamisliti ostatak života samo s jednom osobom. Brak kao sakrament u kršćanskom smislu čista je suprotnost svjetovnoj verziji. Zato nam treba više bračnih parova koji će svjedočiti ljepotu ovog sakramenta, koji će pokazati da ljubav znači umirati sebi, a ne pobjeći pred prvom preprekom.

Kako ti stojiš s ovih pet zabluda? Nadam se da biraš suprotnu stranu, odnosno da ćeš pronaći tijesan put i uska vrata (usp. #Mt 7:13,14) jer svijetu trebaju sveci. Svijetu treba tvoja svetost!