U svijetu, ali ne od svijeta
Priznajem da sam ljubiteljica interneta i društvenih mreža. Zapravo, s punom odgovornošću tvrdim da je na ljestvici poroka, moja ovisnost o virtualnom svijetu prestigla moju ljubav prema kavi. Dok su neke stvari dobre, kao na primjer surfanje hrvatskom katoličkom blogosferom, već i ptice na grani znaju da virtualni svijet ima svojih opasnosti. Osim bijega od stvarnosti, problem je i nametanje iskrivljenih slika stvarnosti koje iskaču svaki dan. Na internetu svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje i ostati živ. Priznajem, u tu kategoriju spada i ovaj blog. Ovdje želim navesti neka mišljenja o stvarnom životu koja se često provlače virtualnim svijetom, a meni najviše idu na živce. Mišljenja koja su na prvu smiješna i simpatična, no ako malo mućnemo svojom katoličkom glavom, vidjet ćemo da su isprazna i površna. Ova lista može poslužiti kao moderni ispit savjesti.
#I hate Mondays. Ilitiga
mrzim ponedjeljak. Od školaraca do radnika, svi prolaze agoniju nedjeljne
večeri koja svoj vrhunac doživljava u ponedjeljak ujutro. Život nas uči da
nakon kiše dolazi sunce, ali također da - nakon vikenda dolazi ponedjeljak. Ja
kažem: „Kad ti život da ponedjeljak, reci Bogu hvala.“ Možda nikada nećeš otići
u misije u Afriku ili brinuti o umirućima u Kalkuti, vjerojatno nikada nećeš
umrijeti za svoju vjeru kao kršćani u Siriji (iako, danas ni to više nije
sigurno). To nisu jedini načini da živiš onu „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga
sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi.“ (Lk 9:23) Možda
te tvoj križ čeka u ponedjeljak ujutro na starom mjestu, ima iritantan zvuk
budilice s mobitela i miris hladnog jutarnjeg zraka. Tu te čeka i Bog, da umreš
sebi i da budeš heroj kada te nitko ne vidi. No, ne zaboravi, svaki napor i
žrtva ne vrijede mnogo bez ljubavi. Prikaži ih Bogu, za kršćane na Bliskom
istoku, za umiruće, za Crkvu... Kako ti nosiš svoj
križ ponedjeljkom ujutro?
#Go back to bed. Poziv na odustajanje od obaveza i života te povratak na spavanje. S obzirom na stanje u državi, ne sumnjam da većina ljudi želi prespavati svoje dana. Ali ne i djeca Božja. Okej, možda i nije tako jednostavno. To što živimo u milosti Božjoj ne znači da nikada ne osjećamo umor, lijenost, pa i strah. Zapravo, često je suprotno. Kreposti i dobre navike grade se u kušnjama. Učiš ljubiti tek onda kada ti Bog pošalje ljude koje je teško voljeti, koji su naporni i koje bi najradije tračao 24 sata dnevno. Stvari se neće čudesno promijeniti jednoga dana. Borba „ili ustat' ili odustat' “ traje cijeli život. Činjenica je da ćemo puno puta odustati i nastaviti spavati. Ali važno je i nastaviti pobjeđivati samog sebe tako da na kraju mjeseca broj ustajanja nadmaši broj odustajanja. Zamolimo Duha Svetoga za jakost da činimo što moramo kada moramo.
#YOLO. „Samo jednom se
živi.“ Izreka koja bi trebala opravdati prethodno spomenute i sve životne gluposti.
Pritom ne mislim na pojesti cijelu Milku u roku pet minuta ili provesti
subotu uz sva tri nastavka Gospodara prstenova jer ono, jednom se živi, već na
pravo traćenje darova i talenata koje nam je Bog povjerio, a sve to pod geslom
YOLO. Najčešće su mu skloni mladi (ciljna skupina: tinejdžeri) koji, ruku na
srce, vjerojatno žive sasvim obične svakodnevne živote, ali je yolo njihovo
gleslo na društvnim mrežama. Često možemo vidjeti tinejdžerice u izazovnim
pozama uz opis fotografije #yolo. Yolo nas uvjerava da je užitak krajnji cilj
života. Prema tome, ako ne uživaš, ako nemaš novaca za sve životne užitke, ako
nisi zdrav – onda prema tome nemaš razloga živjeti? Bog nas nije tako zamislio.
Zapravo, ima puno bolju ideju za naš život. „Uistinu, Bog je
tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje ne
propadne, nego da ima život vječni.“ #Iv 3, 16
Učini
da tvoj život ima smisla – tamo gore. Tamo je tvoja publika, to je tvoj hašteg.
#Forever alone. Ili u
slobodnom prijevodu zauvijek Do neba
usamljena? Mislim da naša Do neba usamljena ipak ne podržava ovo zabludu. Jedna
od omiljenih tema mladih katolika o kojoj smo pisali i mi, a i pisat ćemo još.
Pod ovom točkom zadržavam pravo na optimizam. Nada je bogoslovna krepost. Iako se
prije svega odnosi na Kristovo obećanje nebeskog kraljevstva, mora imati izravne posljedice i na ostale sfere našeg života. U ovom slučaju, najbolje je da citiram
Katekizam katoličke crkve: Krepost ufanja odgovara čežnji za srećom što ju je
Bog stavio u srce svakoga čovjeka; ona obuhvaća očekivanja što ih nadahnjuju
ljudske djelatnosti; pročišćuje ih i upravlja prema Kraljevstvu nebeskom; čuva
od malodušja i podržava u svim časovima napuštenosti, širi srce u iščekivanju
vječnog blaženstva. Polet nade čuva od sebičnosti i vodi k radosti ljubavi.
(KKC 1818)
#Brak je mrak. Tako
barem tvrdi suvremeni svijet. O problemu braka u današnjem društvu može se
napisati enciklopedija. Suvremeni trend je da ljudi u brak ulaze
nepripremljeni, nemaju pojma što brak jest, zapravo, čini se da ljudi ne znaju
što je uopće ljubav. Ako o ljubavi učimo iz filmova, tv spotova ili
novina, zaključit ćemo da je ljubav roj leptirića zatočenih u našoj trbušnoj
šupljini. No ljubav iz medija neuredna je ljubav, pa se leptirići obično
pretvore u gusjenice. Brak također prati zloglasna reputacija da nakon izmjenje
zavjeta prestaje život i ništa više nema smisla. A da ne govorimo o tome kako
ljudi ne mogu zamisliti ostatak života samo s jednom osobom. Brak kao sakrament
u kršćanskom smislu čista je suprotnost svjetovnoj verziji. Zato nam treba više
bračnih parova koji će svjedočiti ljepotu ovog sakramenta, koji će pokazati da
ljubav znači umirati sebi, a ne pobjeći pred prvom preprekom.
Kako ti stojiš s ovih pet zabluda? Nadam se da biraš suprotnu stranu, odnosno da ćeš pronaći tijesan put i uska vrata (usp. #Mt 7:13,14)
jer svijetu trebaju sveci. Svijetu treba tvoja svetost!
.jpg)
